Preplavljenost

Preplavljenost

Preplavljenost je izrazito ugodno, optimalno psihološko stanje koje ljudi osjećaju kada su u tolikoj mjeri usmjereni na zadatak da su posve zaokupljeni tim zadatkom.[1] Aktivnosti koje izazivaju preplavljenost su aktivnosti s kojima je pojedinac toliko obuzet da se potpuno uživi u aktivnost te sve ostalo postaje nebitno. Pozornost je u potpunosti usmjerena na zadatak, a osoba funkcionira u svom punom kapacitetu. Preplavljenost se nekad u hrvatskom jeziku prevodi kao zanesenost ili očaravajuća obuzetost. Pojmom preplavljenosti se kroz višegodišnja istraživanja pomno bavio Mihaly Csikszentmihályi. Glasoviti psiholog Mihaly Csikszentmihály je objedinio rezultate brojnih istraživanja provedenih kroz više desetljeća te ih prezentirao u svojoj knjizi Flow (2006). Csikszentmihály (1975/2000) je istraživao prirodu i uvjete uživanja intervjuirajući šahiste, penjače, plesače i druge koji su naglašavali uživanje kao glavni razlog bavljenja nekom aktivnošću.[2]

Tijekom preplavljenosti resursi pažnje su u potpunosti usmjereni na zadatak koji se obavlja, tako da objekti izvan neposredne interakcije općenito ne uspijevaju ući u svjesnost.[3] Jedan takav objekt je samosvijest. Ispitanici često opisuju gubitak samosvijesti tijekom iskustva preplavljenosti. Toliko ste uključeni u ono što radite da ne razmišljate o sebi kao da ste odvojeni od neposredne aktivnosti. Time su usklađene i temeljne pretpostavke modela preplavljenosti od kojih je jedna da doživljaj obuzetosti proizlazi iz ravnoteže vještina i izazova.[1]

U slučaju kada su ljudi potpuno zaokupljeni, uživljeni u aktivnosti, oni mogu doživjeti stanje preplavljenosti odnosno stanje optimalnog iskustva. Njegovanjem i pripremom sebe i kontrolom svojih unutarnjih iskustava se osoba približava osjećaju sreće i zadovoljstva i time postiže stanje koje se naziva teorijom optimalnog iskustva.


Karakteristike

Izazovna aktivnost koja zahtijeva vještine

Kako bi se ova karakteristika bolje razumjela treba znati da se riječ aktivnost ne odnosi samo na tjelesnu aktivnost, nego i na bilo koji kapacitet manipuliranja simboličkim informacijama, koji predstavlja vještinu. Prilikom obavljanja neke aktivnosti ne moramo nužno doživjeti osjećaj ugode. Osjećaj ugode koji doživljavamo ovisi o izazovu s kojim se prilikom toga susrećemo. Ako je izazov pretežak za čovjeka, prilikom aktivnosti dolazi do tjeskobe i neugodnih osjećaja. Isto tako ako se izazov nalazi na puno nižoj razini od sposobnosti dolazi do dosade. Važna karakteristika je stoga balans između izazova i vještina.

Sjedinjenje ponašanja i svijesti

Prilikom izvršavanja aktivnosti pažnja je upotpunosti usmjerena na aktivnosti bez ikakvih ometanja. Osoba je usmjerena na ono što radi u tolikoj mjeri da aktivnost postaje spontana, gotovo automatska. Iskustvo koje osjećamo se vrlo lako može prekinuti prekidom pažnje iako tijekom iskustva svijest glatko teče i ponašanje je kontinuirano.

Jasni ciljevi i povratne informacije

Jasni ciljevi pomažu pri koncentraciji i držanju fokusa prilikom izvršavanja aktivnosti. Kada se približavamo postavljenim ciljevima koji su jasno definirani i prilikom njihovih ostvarenja dobivamo povratnu informaciju približavamo se osjećaju očaravajuće obuzetosti .Aktivnosti i ciljeve moramo individualno promatrati jer nije za svakoga ista aktivnost ona koja izaziva osjećaj preplavljenosti. Povratne informacije su važne samo zbog krajnjeg njihovog cilja i pritom je nebitno kakve su vrste te povratne informacije, jer su nam one važne samo zbog simboličnih poruka koje sadrže: uspio sam u svom cilju.

Usmjeravanje na zadatak

Misli ljudi često lutaju između mnogobrojnih obaveza i želja tijekom aktivnosti u svakodnevnom životu. Prilikom ubrzanog načina života teško pronalazimo vremena za koncentraciju na jedan određeni zadatak. Kako bi povećali kvalitetu života potrebni su nam određeni zahtjevi aktivnosti koji nameću red i onemogućavaju ometanje poremećaja svijesti. Potrebna je intenzivna i usredotočena koncentracija na ono što radi u sadašnjem trenutku.

Paradoks kontrole

Kontrola ili njen nedostatak su sastavni dio života ljudi. Osjećaj koji imamo prilikom gubitka kontrole u svakodnevnom životu je neugodan. Prilikom doživljavanja iskustva očaravajuće obuzetosti tj. preplavljenosti, ljudi taj osjećaj, koji se budi prilikom mogućnosti gubitka kontrole, ne percipiraju kao neugodan čak ni prilikom aktivnosti koje uključuju velike rizike. Ljudi ne uživaju u tome da imaju kontrolu, već u osjećaju postizanja kontrole u teškim situacijama.

Gubitak svijesti o sebi

Potpuna koncentracija na aktivnost povlači za sobom pitanje može li se prilikom nje održati i svijest o sebi. Važno je razlikovati svijest o sebi od pojma o sebi. Iako bi na prvu mogli pomisliti da su to sinonimi to nije tako. Pojam o sebi se može definirati kao informacije o nama pomoću kojih opisujemo ono što jesmo. Gubitak svijesti o sebi podrazumijeva stanje u kojem čovjek nije preokupiran samim sobom već se sjedinjuje i nadograđuje onime što u tom trenutku radi. Gubitkom svijesti o sebi se može postići rast pojma o sebi. Kroz pripadanje sustavu i sjedinjenje s ljudima ili stvari koje su usmjerene na određenu aktivnost, čovjeku raste pojam o sebi što je postignuto razvijanjem novih vještina i saznanjem da su dosegnuta neka nova postignuća u životu.

Promjena protoka vremena

Koncept doživljavanja protoka vremena se mijenja prilikom optimalnog iskustva na način da se sati mogu doimati kao minute, a sekunde kao minute. Postoji i treći način doživljavanja protoka vremena koji se na primjer događa, kako navodi Csikszentmihályi, kirurzima prilikom operacije, na način da mogu precizno odrediti koliko je vremena prošlo bez da gledaju na sat.

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Preplavljenost