Umjetnost\u00a0je specifi\u010dna ljudska djelatnost \u010dije se zna\u010denje konstituira u slo\u017eenom komunikacijskom procesu izme\u0111u umjetnika, umjetni\u010dkog djela i publike. Razli\u010dita zna\u010denja pridodavana su umjetnosti u razli\u010ditim historijskim periodima, me\u0111utim od po\u010detka modernog doba skloni smo umjetnosti pridavati sljede\u0107e osobine: svaka pojedina umjetnost posjeduje vlastiti visoko razvijeni i autonomni\u00a0jezik; umjetnost ima nezavisnu i slobodnu poziciju u dru\u0161tvu; umjetnost nema dru\u0161tveno propisanu svrhu; svrha umjetnosti le\u017ei u ispunjavanju njene modernisti\u010dki definisane prirode, koju odre\u0111uju ideje slobode, imaginacije, individualnosti, otkri\u0107a, eksperimenta, pobune, ljepote, istine, pravde, uglavnom dru\u0161tvenih ideja na kojima se od\u00a0Francuske revolucije\u00a0u ve\u0107ini svojih segmenata temelji zapadno dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n
Obilje\u017eje moderne i postmoderne umjetnosti jest pluralitet umjetni\u010dkih jezika, umjetni\u010dkih stilova, ideja i ideologija, pa za razliku od ve\u0107ine pro\u0161lih umjetni\u010dkih razdoblja (drevni Egipat, anti\u010dka umjetnost, bizantijska umjetnost itd.) ne mo\u017ee se govoriti o jednom dominantnom umjetni\u010dkom pokretu ili stilu, nego razli\u010ditim, nerijetko i suprotstavljenim umjetni\u010dkim praksama. Umjetnost i njen svijet, u savremenom dru\u0161tvu, ne \u010dini samo ono \u0161to vidimo, \u010dujemo, \u010ditamo, opipavamo, ono \u0161to do\u017eivljavamo kao umjetni\u010dki objekt, nego i cijeli jedan “nevidljivi” svijet znanja o umjetnosti, o njenoj historiji, njenom jeziku, njenim brzim i aktuelnim kretanjima, posredovanim razli\u010ditim i brojnim kulturalnim institucijama (muzeji, galerije, biblioteke, izdava\u010di, umjetni\u010dka kritika, komcertne dvorane, operske ku\u0107e, teorija umjetnosti, estetika itd.).<\/p>\n\n\n\n
Premda rije\u010d “umjetnost” danas uglavnom ozna\u010dava likovne, odnosno vizuelne umjetnosti, u tradicionalnom smislu rije\u010di pod umjetno\u0161\u0107u podrazumijevamo\u00a0knji\u017eevnost,\u00a0muziku,\u00a0likovnu umjetnost\u00a0i\u00a0filmsku umjetnost. Svaka se od ovih makro-umjetnosti mo\u017ee dodatno dijeliti na umjetni\u010dke discipline, rodove, vrste itd: knji\u017eevnost se mo\u017ee podijeliti na prozu, liriku i dramu, koja se opet mo\u017ee podijeliti na scenske ili\u00a0plesne\u00a0umjetnosti i sli\u010dno; muzika se mo\u017ee podijeliti na tradicionalnu, klasi\u010dnu,\u00a0d\u017eez\u00a0i rock muziku, od kuda se dalje mo\u0107e do\u0107i do pjeva\u010dke ili svira\u010dke umjetnosti; likovnu umjetnost na\u00a0slikarstvo,\u00a0kiparstvo\u00a0i arhitekturu, od kuda se mo\u017ee do\u0107i do umjetnosti\u00a0performansa,\u00a0video umjetnosti, fotografske umjetnosti,\u00a0internet umjetnosti\u00a0i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n
Tradicionalni spisak umjetnosti navodi ih \u0161est; s pojavom filma on je stavljen kao sedma umjetnost, a s pojavom\u00a0stripa\u00a0on je nazvan devetom umjetno\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Historijom, ulogom, kretanjem i zna\u010denjem razli\u010ditih umjetnosti bave se uglavnom razli\u010dite humanisti\u010dke nauke kao \u0161to su\u00a0historija,\u00a0historija umjetnosti\u00a0i dr., dok se u novije vrijeme prou\u010davanje umjetnosti odvija na interdisciplinarnim na\u010delima, pa se razli\u010dite nau\u010dne (dru\u0161tvene ili prirodne, poput matematike) i paranau\u010dne prakse (psihoanaliti\u010dka teorija, teorija medija,\u00a0feministi\u010dka teorija\u00a0itd.) intenzivno bave fenomenom umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n